Današnji čovek možda i jeste u nečemu
(što, neodređeno, nazivamo svet), ali, uprkos svome osećanju da postoji kao telo,
on je postao vlasnik spoznaje da je život samo esej, da ljudsko biće prolaskom,
guranjem kroz jezik, pokušava da izađe nekuda iz postojećeg sveta, da napusti dosadnu
izvesnost”, reči su Vujice Rešina Tucića (1941 - 2009), jedne od kultnih ličnosti
novosadske književne scene, čija je Sabrana dela objavio Kulturni centar Novog Sada.
"I sam Vujica Rešin Tucić i njegovo
delo savršeni su art proizvodi svog doba, ali ni jedno ni drugo nisu pogodovali
nekim od ne manje aktivnih i ne manje presudnih činjenica, činilaca i fantoma tog
doba", navodi Kopicl. "To pogotovo doseže puno značenje kad imamo u vidu
tada presudni kulturno-politički kadrovski faktotum i mikroistorijske, lokalno-lokalističke
nepomirljivosti pred sve življom i prisutnijom mapom novih planetarnih zbivanja
i pokreta, od 1968. naovamo. I to je priča koja se našem pesniku V. R. T. ponavljala
periodično, i 1971. i 1991. I posle, i to ne sasvim bez razloga, naravno, već zahvaljujući
kako njegovoj nespremnosti za kompromis i govor ispotiha, tako i saglasno gromadno
očiglednoj činjenici da je njegovo književno delo odmalena, tj. od ’Jajeta u čeličnoj
ljusci’ prepoznato kao rasan oponent zvaničnoj slici stvarnosti"