Drugo izvođenje predstave Dramskog studija mladih Gradskog
pozorišta Bečej
Vilijam Golding, "Gospodar muva"
Adaptacija i režija: Igor Pavlović
Nakon više nego uspešne predstave “Kralj Ibi”, Dramski
studio mladih na scenu Gradskog pozorišta postavlja još jedan klasik svetske
književnosti – roman “Gospodar muva” britanskog nobelovca Vilijama Goldinga.
Reč je o čuvenom distopijskom romanu koji govori o krahu jedne civilizacije,
ali i o preispitivanju ideje ljudskosti u savremenom društvu.
Adaptaciju i režiju ovog uzbudljivog i slojevitog književnog
dela potpisuje Igor Pavlović, umetnik čije su režije Gradskom pozorištu Bečej
donele preko 60 nagrada u poslednjih 5 godina. Pored režije, Igor Pavlović je
zaslužan i za idejno rešenje scenografije, dizajn svetla i izbor muzike.
Igraju: Filip Sadžakov, Srđan Tomić, Gordana Adamov, Boris
Dimitrijević, Nataša Stojačić, Vanja Bojović, Nikola Zečević, Teodora
Zdravković, Stasja Štrbački, Sara Petković, Dimitrije Tucakov
Tehnička podrška: Ivan Dunđerski i Norbert Budosav
Produkcija: Gradsko pozorište Bečej
Dizajn plakata: Bogdan Stakić
Reč reditelja:
Svakog dana pomislim kako bi trebalo sve ovo (ceo svet)
jednim finim, masivnim buldožerom srušiti. Izravnati zemlju pa sve ispočetka.
Za nekoliko miliona godina iznići će neki bolji i ispravniji svet...
Međutim, i pored toga što živimo u svetu u kojem su ljudska
glupost, pohlepa, bahatost, arogancija i agresija dominantne, mora da u njemu
postoji nešto što je dobro. Postoji! Postoji mnogo toga. Spisak je isto tako
dugačak kao i spisak negativnih stvari koje smo tokom civilizacijskog razvoja
stvorili. Zbog tog spiska, spiska dobrih stvari, ne treba srušiti sve. Treba
gurati svoj kamen ka vrhu brega i, kad padne, nasmešiti se i vratiti se po
njega, i onda opet. Nit koja nas povezuje sa civilizacijom je tanana i krhka i
lako ju je prekinuti. Kada se to desi, postajemo ponovo životinje, zveri,
divljaci...
Deca iz ove priče ostaju iznenada sama i imaju mogućnost da
stvore novu civilizaciju ispočetka. Da li su sposobna? Da li su ljudi uopšte
sposobni da budu složni i normalni ili je vlast takav narkotik kojem je
nemoguće odupreti se?